Utemeljitelj

            Almo Collegio Capranica jedna je od najvažnijih crkvenih institucija grada Rima i diči se dugom i svijetlom poviješću. Kardinal Domenico Capranica (1400.-1458.) osnovao je ukazom od 5. siječnja 1457. zavod kojem daje ime svoje obitelji, sa svrhom nuđenja mogućnosti odgovarajuće svećeničke formacije najsiromašnijim mladićima grada Rima. Takvo utemeljenje se uklapalo u okvir jednog niza sličnih inicijativa, koje su naročito u Rimu XV. stoljeća bile potaknute od rastuće pažnje prema crkvenom školovanju. Stoga su namjere utemeljitelja odgovarale zahtjevu da se ponudi društvu tog vremena pripremljeniji kler pod kulturnim i duhovnim aspektom, odakle je i nastala posebnost i jedinstvenost identiteta Capranice.

dalje...

Počeci

            Zavod je zahvaljujući svojem utemeljitelju imao čvrst ekonomski temelj što je jamčilo financijsku samostalnost. Sam kardinal Capranica sastavio je konstitucije koje su vrijedile s pokojim dodatkom sve do kraja XX. stoljeća. Zavod Capranica 1459. godine prima tridesetak pitomaca i oslanja se na skrb Rimske nadbratovštine Presvetog Otkupitelja ad Sancta Sanctorum, čiji je član bio također i Capranica od kraja 1452. godine. Godine 1478. Domenicov brat kardinal Angelo Capranica (1423.-1478.) ishodio je od Siksta V. dopuštenje za gradnju posebnog sjedište za zavod, blizu drevne palače obitelji Capranica pored crkve Santa Maria in Aquiro. Naslov "almo" (koji daje život), kojim se resi zavod, podsjeća na izvanrednu zahvalnost onim poglavarima i pitomcima koji su žrtvovali svoje živote za obranu Prvosvećenika tijekom pljačke Rima 1527. godine kod Porta Santo Spirito.

Organizacija

            Upravljanje zavoda ostalo je u rukama Rimske nadbratovštine Presvetog Otkupitelja, no predlaganje pitomaca za primanje u zavod pripao je vodećim članovima rimske aristokracije, bliskima obitelji Capranica i starješinama gradskih četvrti. Studenti su morali pohađati sveučilišne kolegije iz teologije i kanonskog prava na Università della Sapienza (Studium Urbis), ali od druge polovice XVI. stoljeća usmjerili su se susjednom Collegio Romano, kojeg je malo prije toga osnovala i vodila Družba Isusova. Počevši od 1592. godine, uz rektora, u zavodu se podigla jedna nova figura poglavara: kardinal zaštitnik. Biskup Albana, kardinal Michele Bonelli bio je prvi. Godine 1661. papa Aleksandar VII. preustrojio je praksu imenovanja rektora, koja je do tada bila povjerena pitomcima i podložio je Svetoj Stolici.

Pape «capraničari»

            Promjene koje je donijelo napoleonsko doba u Rimu oštro su utjecale i na zavod, koji je od 1797.- 1807. morao prekinuti svoje aktivnosti, da bih ih polako nastavio nakon obnavljanja institucija i imovine. Tijekom XIX. st. zavod Capranica se postupno potvrdio kao izvrsna odgojna institucija, ali također i kao sjemenište jake duhovnosti. Dijalog s Papinskim Sveučilištem Gregoriana i Diplomatskom Akademijom postajao je uvijek intenzivniji i plodniji te je mnogo pitomaca bilo pozivano obavljati službu u uredima Svete Stolice.
            Godine 1917., papa Benedikt XV. bivši pitomac zavoda Giacomo della Chiesa, s «motu proprio» Nobilissimam povjerio je, radi «dostojanstva hrama» i «blistavosti ceremonije», pitomcima zavoda brigu za liturgijsku službu na slavljima u patrijarhalnoj bazilici S. Maria Maggiore.
            Između 1953. i 1955. godine zgrada zavoda došla je pod temeljit zahvat obnove, koja joj je osjetno izmijenila izgled. Svečano otvorenje «novog zavoda» bilo je obilježeno znamenitim posjetom pape Pija XII., bivšeg pitomca Eugenija Pacellija. To je bilo 21. siječnja 1957. godine na slavlje zaštitnice sv. Janje i petsto godina od utemeljenja.
            Zavod Capranica intenzivno je sudjelovao u vrijeme crkvene obnove koju je potaknuo II. Vatikanski koncil i bio pažljiv prema novim teološkim i kulturnim elaboratima koji su se formirali tih godina. S kratkim dokumentom Propenso et sollicito animo (28. lipnja 1971.) papa Pavao VI. osnovao je Biskupsko povjerenstvo zaduženo za upravljanje zavodom.
 

Ivan pavao ii.

          21. siječnja 1980. godine Ivan Pavao II. uzvratio je posjet zavodu Capranica, predsjedao koncelebriranom euharistijom u prigodi proslave sv. Janje, zaštitnice zavoda, susreo se s poglavarima i pitomcima i prisustvovao zajedničkom objedu. U kolovozu 1982. godine Sv. Otac odobrio je novi Statut zavoda Capranice, koji u punoj neprekidnosti i stalnoj obnovi, prema očekivanju u istim Konstitucijama kardinala utemeljitelja, ukazuje na strukturu i odgojni nacrt zavoda Capranice; «edukativna crkvena zajednica, u kojoj se pitomci formiraju za svećeničko zvanje» (čl.4.). Ivan Pavao II. ponovno je posjetio zavod sa velikim očinstvom, prosvijetljenim crkvenim učiteljstvom, dijeljenjem života i molitve, 21. siječnja 1992. godine na slavlje sv. Janje.